Media

Razgovarala Dragana Đurić

Osvrt na dvadesetogodišnju karijeru i analiza regionalnih prilika u oblasti stomatologije, sa dr Bojanom Golić, vlasnicom stomatološke ordinacije Dental Studio u Beogradu, su istinsko osvježenje, jer obuhvataju razmjene znanja, nova iskustva i tehnologije, kao i značaj individualnog pristupa i timskog rada. Njena motivacija za stalno usavršavanje i unapređivanje rada veliki je podstrek mlađim kolegama, sa kojima rado dijeli iskustva i raduje se svakom savladanom koraku koji vodi do formiranja visokih standarda stomatoloških usluga u njenoj rodnoj Podgorici i Crnoj Gori.

Živite već više od pola života u Beogradu, ali ste rođena Podgoričanka. Kako su se isprepletali ti uticaji?
– Zapravo sam Staropodgoričanka, u Podgorici su se rodili i moji otac, djed i pradjed, još daleke 1838. U Podgorici sam neprekidno živjela do mature, moja veza sa Podgoricom je ostala neraskidiva, čvrsta i višeslojna. Vjerujem da sam prihvatila dobre uticaje i Podgorice i Beograda, koji me, istovremeno, čine dobro organizovanom, ali i ležernom kada je moguće, ljubiteljkom gradske dinamike, ali i slobodnog vremena, poštovaocem privatnosti, ali i druželjubivom. U nekim godinama počnete da shvatate značaj i prednosti svih uticaja.

Koliko često dolazite u Crnu Goru, kako Vam izgleda kroz proteklo vrijeme?
– Dolazim uvijek kad mogu, više puta godišnje. Majka i sestre žive u Podgorici, moji brojni prijatelji, dio rodbine i mnogi pacijenti. Uvijek se osjećam kao da dolazim svojoj drugoj kući. I moj suprug Vladimir i kćerka Petra dolaze rado.
U Crnoj Gori me raduje razvoj preduzetništva, podizanje ekološke svijesti i svijesti o zdravim navikama, sve veći broj ljudi koji putuje i mladih ljudi koji istovremeno želi i da se školuje i da stiče radne navike. Činjenica da su se osvijestili kulturni, turistički, poljoprivredni i energetski potencijali. Raduje me i razvoj gastronomije, dizajna, arhitekture… Nisam zadovoljna time što veliki broj mladih i dalje planira da ode, a da značajan broj ljudi iz dijaspore još neće da se vrati, iako želi, a sve zbog pogrešnih fokusa društvene i političke elite. Podgorica je postala ozbiljan grad, sa dobrim potencijalom za kvalitetan život i, rekla bih, jedini glavni grad bivše Jugoslavije koji je ljepši nego što je bio. Prilikom posljednjeg dolaska obišla sam renoviranu galeriju Rista Stijovića, sa predivnim legatom i Modernu galeriju sa djelim najvećih crnogorskih slikara. Obradovala me i renovirana Kuslevova kuća, koja je inače pripadala našim porodičnim prijateljima, a čiji je graditelj i vlasnik bio prvi privatni stomatolog u Podgorici, Risto Kuslev, koji je stomatološke usluge pružao u toj kući od 1913. godine.
Znamo da posjedujete veliku strast prema poslu, odakle ona potiče?
– Ljubav i strast prema poslu sam stekla od pokojnog brata Peđe, koji je takođe bio doktor stomatologije. Još početkom 90-ih prošlog vijeka, uporedo sa još jednim stomatologom, dr Refikom Suljevićem, registrovane su tada prve dvije privatne prakse u Podgorici nakon 1945. godine. Jedna od njih bila je bratova ordinacija Heliodent, u kojoj sam često bila prisutna, prvo kao srednjoškolka, a kasnije i kao studentkinja stomatologije, da učim, radim i asistiram. Sve što je vezano za menadžment u privatnoj zdravstvenoj ustanovi i sve što se odnosi na učenje, napredovanje i praćenje tehnoloških i naučnih trendova, naučila sam od njega. Peđa je kasnije nostrifikovao diplomu na Novom Zelandu, dosta života proveo je u Australiji kao privatni stomatolog, pa sam uvijek u njemu imala najpouzdanijeg kolegu, bila na izvoru novih profesionalnih znanja, dijelila iskustva i odlazila na najbolje međunarodne konferencije. Ljubav i strast prema poslu su prisutni i dalje, sve više volite posao što ga duže radite, jer otkrivate detalje i sve više težite profesionalnom savršenstvu. Sljedeće godine ću obilježiti 20 godina rada, sa svojim timom koji sada broji 12 ljudi, na koji sam veoma ponosna.

Šta je Vaš fokus u stomatologiji?
– Kroz razvoj karijere imala sam zanatski pristup, nastojala sam da znam o svemu dovoljno, ali da se fokusiram na ono gdje želim postići izvrsnost. Posljednjih godina to su CAD-CAM (Computer aided design and computer aided manufacturing/kompjuterski potpomognut dizajn i kompjuterski potpomognut ručni rad) i implantologija. CAD-CAM je način izrade svih zubnih nadoknada, faseta, plombi, krunica i mostova, za koje otisak uzimate optičkim vlaknom, zatim ga na velikom ekranu dizajnirate, nakon toga dajete komandu posebnoj mašini za izradu te nadoknade i na kraju je ručno dorađujete, nijansiranjem i najpreciznijom adaptacijom. CAD-CAM predstavlja digitalnu stomatologiju i, ujedno, posljednju riječ stomatologije. Implantologija je moj paralelni fokus, jer mnoga savremena rješenja traže ugradnju implanta, s tim da taj dio uvijek radim u timu sa svojim oralnim hirurzima. CAD-CAM i implantologija su segmenti stomatologije koje se stalno usavršavaju, a iskustva nadziru proizvođači čiju tehnologiju koristite. To me čini veoma zadovoljnom, jer smo uvijek u dobroj formi i ispunjavamo najzahtjevnije standarde, što pacijentima daje osjećaj sigurnosti i pouzdanosti.
Koje usluge su dostupne u Dental Studiju i koje bi informacije mogle biti korisne našim čitaocima?
– Najzadovoljniji smo kada se bavimo preventivom i estetskom stomatologijom, kojima se pacijentima održavaju ili uljepšavaju postojeći zubi, relativno jednostavnim postupcima. To je, ipak, rjeđa pojava. Češće su zahtjevnije usluge koje čine procedure liječenja, hirurški zahvati, terapije paradontopatije, nadogradnje vještačke kosti, ugradnja implantata i protetskih radova. Većini takvih radova pristupamo timski, kako bismo imali pogled iz više uglova. U posljednje vrijeme, od kada smo Dental Studio nadogradili studijom za snimanje zuba sa najsavremenijim rendgenom, omogućili smo pacijentima da na jednom mjestu mogu da obave sve stomatološke i dijagnostičke usluge, ali i našem timu da ima odmah ima snimak za sve potrebne procedure. Važno je da vaši čitaoci znaju da nešto što izgleda ružno i komplikovano, može biti rješivo relativno brzo i jednostavno, ali i da nešto što se pacijentima čini jednostavnim, često zahtjeva veliki trud, napor i trošak. Važno je da pacijent dobije realne i potpune informacije i objašnjenje, da razumije svoj problem, tj. kako je do njega došlo i na koji se način može ili mora rješavati.

Da li su naši pacijenti navikli da stomatološke usluge obavljaju u privatnoj praksi?
– Za jedan dio stanovništva se može reći da jesu, ali ne samo zbog finansijskih mogućnosti, već zbog toga što su zdravlju i estetici dali prioritet, na račun nekih drugih troškova ili investicija. Jedan dio stanovništva još uvijek sebi ne može priuštiti privatne stomatološke usluge. Na našim prostorima još uvijek ne postoji kultura privatnog zdravstvenog osiguranja, što bi mnogima obezbijedilo lakše planiranje privatnih zdravstvenih usluga. Jednostavno, savremena stomatologija je toliko skupa da se najveći dio intervencija ne može obavljati kroz sistem javnog zdravstva.
I kod nas su stomatološke usluge skupe, mada mnogo jeftinije nego u zemljama sa visokim standardom. Zašto su stomatološke usluge u svijetu skupe?
– Prvi je razlog je što je u stomatologiji sve skupo. Najskuplje je znanje i iskustvo. Edukacije su skupe, traju tokom čitavog života, a iskustvo stičete sporo, isključivo sopstvenom praksom. Tehnologije koje prate stomatologiju su skupe, materijali i instrumenti takođe, a sve je potrošno. Oprema se brzo amortizuje, brzo zastarijeva. Održavanje je skupo, obnavljanje još skuplje, a najskuplji su individualni pristup i ručni rad, koji ne možete da pojednostavite, da ga ubrzate ili obavljate rutinski. Svaki pacijent i svaki zub su jedinstveni. Da biste danas primili pacijenta u solidnoj stomatološkoj oradinaciji, podrazumijeva se da ste već uložili najmanje 150 -200 hiljada eura u elementarno znanje, opremu, materijal, osnovne licence i dozvole, ne uključujući prostor i osoblje. Treba ulagati u preventivu kako bi oralno zdravlje nacije bilo dobro i smanjile se posljedice na ukupno zdravlje.
Zašto ljudi zapostavljaju oralno zdravlje?
– Briga o oralnom zdravlju mora da počne od nicanja prvih zuba, koja prema roditeljima mora da se komunicira kroz zdravstvene ustanove i medije, a prema djeci u vrtićima i školama. Prvo, dijete već tada razvija čulo ukusa, stiče higijenske navike i postaje svjesno čemu služe zubi. Odmah zatim, brigom o mliječnim zubima čuvate prostor za stalne zube, dok se vilica djeteta razvija. Takođe, pravilnom ishranom i žvakanjem, a ne samo mljackanjem pasirane, meke i slatke hrane, omogućavate razvoj žvakalnog aparata, pravilniji zubni niz i ljepšu fizionomiju djeteta. Na kraju, ukoliko se primjećuju neke funkcionalne nepravilnosti i estetski nedostaci, tada je najbolje vrijeme da se regulišu ortodonskim aparatima, jer su pomjeranja zuba lakša i brža, a dijete je u dobi kada je najprilagodljivije da to usvoji kao obavezu. Tako ste obezbijedili djetetu da stekne dobre navike i da po dobijanju stalnih zuba nastavi da ih pazi, uz male intervencije održavanja ili neke estetske tokom života. Ukoliko se u djetinjstvu i adolescenciji ne sačuvaju zubi, kasnije je sve izvodljivo, ali traži napor i ulaganje. Naravno, to često može biti i problem, koji se prolongira i odugovlači iz više razloga, kao što su strah, nedostatak informacija ili finansije; zubi se zapostavljaju, a mnogo drugih želja i obaveza se nameću kao prioritet.

Šta biste savjetovali našim čitaocima u vezi sa zdravljem usta i zuba?
– Od oralnog zdravlja zavisi i ukupno zdravlje čovjeka, zbog čega i studije stomatologije traju isto koliko i studije medicine, ali i svaka specijalizacija iz stomatologije traje dugo, sa razlogom. Zato, da budem slikovita i jasna: ako nemate oslonce zuba u obje vilice, zubi se pomjeraju i isplivavaju; ako nedovoljno dobro žvaćete, pate jednjak, crijeva i želudac; ako zbog nedostatka zuba ili lošeg stanja jedete jednoličnu i meku hranu, strada i metabolizam, pa onda i mnoge životne funkcije. Infekcija u ustima i zubima neće proći sama od sebe. Kada nastupi bol, imate već ozbiljan alarm. Estetika je važna, ali su još važniji funkcionalni zubi i zdrava usta. Dakle, pacijentima savjetujem– pazite svoje zube, svaki vaš zub vredniji je od nadoknađenog. Savjetujem im da djecu uče oralnoj higijeni od nicanja prvih zuba, a od treće godine vode kod dječijeg stomatologa, to će biti najjeftinije za njih, a najznačajnije za djecu. Savjetujem, takođe, da svoje zube i svoja usta posmatraju kao početak i preduslov zdravlja, kao i da prije otklanjanja drugih zdravstvenih problema provjere da li se, možda, uzroci nalaze i u ustima. Savjetujem im, na kraju, ukoliko imaju probleme ili nedostatke – uvijek je bolje da pitaju stomatologa šta je neophodno, šta je prioritet, a šta je sve moguće, da bi mogli da planiraju sanaciju ili rekonstrukciju svojih zuba. Ponekad se u pravim informacijama nalazi pola rješenja.
Kako se napreduje u stomatološkoj profesiji, imate li neki savjet za mlade kolege?
– U stomatologiji se napreduje kroz razvoj individualnog znanja i odgovornosti, ali i timski rad. Raduje me kada se uvjerim da crnogorska stomatologija napreduje. Puno je mojih kolega u Crnoj Gori sa kojima sam prijatelj i sa kojima sarađujem, kao što su vlasnici ordinacija Sanident, dr. stom. Dijana Krkeljić i Family Dent, dr. stom. Pavle Jauković, i kolege iz stomatološke ordinacije “V Dental Centar”… Tokom svog razvoja sam nastojala i da što više znanja prenesem mlađim kolegama, i kroz direktan mentorski rad, i na stručnim skupovima i konferencijama ili kao predavač iz specifičnih oblasti, koje prezentujem na zahtjev svjetskih stomatoloških brendova. Savjetujem kolegama da se ne boje konkurencije, nego da je jačaju, da ulažu u svoje znanje i da ga daju, da pacijente uvažavaju lijepim pristupom i tačnim informacijama, da im nauka i tehnologije budu imperativ napretka, a saradnja sa kolegama i doprinos profesiji, imperativ njihove misije. Tako će njihova stomatološka profesija, osim velikog napora i odgovornosti, imati ljepotu i svrhu.
Kako se opuštate i odmarate poslije napornog radnog dana, imate li neki hobi, interesovanja…
– Posao stomatologa je zaista naporan, često nam je potreban odmor i opuštanje. Ljubitelj sam i sporta, druženja i dobre kuhinje, u kojoj sam često, na radost svih koji me okružuju. Iako su mi putovanja bila omiljena aktivnost, i poslom i turistički, u ovom periodu epidemijskih mjera najviše sam se radovala dolascima u Crnu Goru i ponovo otkrila neka nova mjesta, upoznala divne ljude. Najbolje se osjećam u društvu dobrih i vrijednih ljudi. Najveću privilegiju, tokom života, su mi učinili ljudi koji imaju viziju u glavi, radost u srcu, odgovornost prema radu, velikodušnost u davanju, skromnost u očekivanjima, jednostavnost u ponašanju i zahvalnost prema životu.

Gracija 196, novembar 2021.